Botanika Aloe Vere - saznajte koja je vrsta najbolja

MALO BOTANIKE

Postoji više od 300 klasificiranih vrsta ove biljke koja je rasprostranjena po čitavom planetu; ali ako pogledamo ljekovita svojstva, taj se teritorij u mnogome smanjuje.

Do prije nekog vremena botanika je vrstu biljke aloe (kojoj pripadaju podvrste: drvenasta aloa, aloe vera itd.) klasificirala u širok krug porodice ljiljana u koju spada bijeli ljiljan, ali i crveni i bijeli luk.

Nedugo je predložena nova klasifikacija koja bi uvela čitavu novu porodicu biljaka -- porodicu aloe.

 Činjenica je da ona ima sve opće karakteristike zajednice.

 Na svijetu postoji oko 300 poznatih vrsta koje se značajno razlikuju među sobom -- one idu od malene aloe koja raste na stjenovitom području i koja nema stablo, pa sve do velike aloe koja raste u predjelima Zimbabvea -- one imaju i sličnosti i razlike, ali treba naglasiti da nisu sve ljekovite.

Jedna od osnovnih različitosti među vrstama i podvrstama aloe je stablo koje može biti vrlo malo, kao što je slučaj, na primjer, kod Milerove aloe (aloe barbadensis Miller), ali može biti i veoma uočljivo i razgranato, kao kod drvenaste aloe.

Listovi su mesnati i zaštićeni trnjem. Veoma sliče agavi, ali im se cvjetovi razlikuju.

 I kada nije riječ o cvijetu, tj. i kada je vrsta koja ne cvjeta, aloe se umnogome razlikuje od agave po gustoći svojega lišća koje je punije i vodenastije, dok je lišće agave vrlo žiličasto.

Lišće aloe ima ispupčenu donju stranu, a gornju udubljenu.

Lišće aloe je mesnato i obrubljeno trnjem, ima spiralan oblik, prekriveno je zaštitnom membranom koja ima funkciju pokožice, kroz koju stanice propuštaju zrak i vodu; ispod te membrane nalazi se sloj celuloze prekriven kalcijevom strukturom; slijedi bezbojno stanično tkivo (parenhim) koje je izrađuje specifični gel.

Cvjetni niz pruža se od podnožja biljke i može biti veoma skroman ili pak vrlo bujan; poznati su primjeri stabljika dugačkih i do pola metra.

Cvjetovi sliče na trubice i mogu biti najrazličitijih boja -- od bijele do žute i crvene. Aloja se razmnožava sjemenjem (i prirodno putem peluda); polovica preživjelih klica, koje se nazivaju kloni, uspije pustiti i ojačati korijen.

Na kraju, recimo i to da aloa uspijeva u najvećem dijelu tropskih i suptropskih područja.

ALOE ARBORESCENS (DRVENASTA ALOA)

Drvenasta sloja porijetlom je, najvjerojatnije, iz centralnih i južnih dijelova Afrike, ali je najrasprostramenija u Aziji, posebno u Rusiji i Japanu.

Može dostići više od dva metra visine; stablo je glatko i razgranato od dna.

Listovi su kružno raspoređeni, a boja im je u rasponu od sive do svijetlozelene -- dugački su do 50 centimetara, stegnuti i svijeni sve od nadzemnih dijelova biljke. Na vanjskim dijelovima mogu biti triangonalni zupci.

Cvjeta od svibnja do lipnja, cvjetnim tubastim grozdovima, u narančastocrvenim bojama, cijelom dužinom stabljike.

Može se uzgajati u vanjskim uvjetima, ali u predjelima koje karakterizira blaga i umjerena klima (pramda, recimo u Italiji, ne uspijeva doseći visinu veću od 1 m).

Osnovna odlika drvenaste aloe je jako visoka koncentracija aktivnih sastojaka u gelu, ali problem je u tome što on nije izdašan.

Ova odlika je i najproblematičnija zbog eksploatacije ove biljke u industrijske svrhe, mada je njezino kemijsko bogatstvo veoma zastuplieno i najrazvijenije je u medicini (tumori, HIV virus). Ona je i osnovni sastojak recepta oca Zage.

ALOE VERA

Aloe barbadensis Miller (poznata, također, i pod imenima Aloe medicale, Aloe vero di Linneo i Aloe vulgaris di Lamarck), podrijetlom je iz Afrike.

Veoma dobro se prilagodila klimatskim uvjetima Amerike, posebno u karipskim područjima (suvremeni naziv i podsjeća na naziv jednog od otoka, Barbados).

Posađena biljka dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova, dužine između 40 i 50 cm, s trnjem.

Njezina širina u glavnom dijelu varira od 6 do 10 cm.

Dimenzije biljke divlje aloe umnogome su manje, premda i stupanj varijacije ovisi prije svega o području u kojem raste.

Osnovna odlika ove aloe je bogat prinos, tj. sadržaj aloa vera gela: to je razlog što je ova vrsta aloe najzastupljenija u industrijskoj proizvodnji i što na tržištu postoje brojni proizvod, posebno
proizvodi koji pomažu u detoksikaciji organizma.

Međutim, koncentracija aktivnih tvari je umnogome slabija od one u drvenastoj aloi.

ALOE FEROX

Ova aloa poznata je i kao glavna ili afrička, također potječe iz centralne Afrike, da bi se kasnije proširila i na dijelove južne Azije i Amerike.

To je vrlo snažna i izdržljiva biljka koja može narasti do visine između dva i pet metara u svojoj punoj zrelosti.

Posjeduje veliku koncentraciju vitamina i soli ima vrlo mesnat list, čak puniji i od drvenasta aloe, ali u njima se nalazi vrlo mali postotak antrakinona u odnosu na prijašnju.

Klasifikacija je raznih vrsta je ekstremno komplicirana i u mnogim slučajevima razlog neslaganja među botaničarima (Linnea, Millera, Lamarcka...); česta upotreba termina “vera“ ne vezuje se samo za određenu vrstu aloe.

 U prošlosti je bio povezan uopćeno kako za alou tako i za proizvode od ove biljke, čime se izbjegla nepotrebna konfuzija.

Vrste aloje koje su najčešće povezane za područje medicine i koje su u tom kontekstu najčešće spominjane i korištene su: Miller, barbandensis Miller i ferox.

Više informacija o pravoj Aloe Veri možete pročitati u našim člancima u rubrici Aloe Vera.

Izvor: Aloja biljka koja lijeći

Primjedbe